djela se cijene prema namjeri

Prenosi se od emira pravovjernih, Ebu Hafse, Omera ibnu-l-Hataba, r.a. da je rekao: "Cuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: "Djela se cijene (nagraduju) samo prema nijetima (namjerama), i svakome pripada samo ono što naumi. Pa cija hidžra bude Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Poslaniku. A cija hidžra bude radi toga da postigne nešto od dunjaluka, ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je radi onoga za što ju je naumio." (Buharija i Muslim)

Ovaj hadis je jedan od najvažnijih hadisa u Islamu, on je osnova vjere i oko njega se krece vecina islamskih propisa. Kaže Ebu Davud: "Ovaj hadis predstavlja polovinu Islama, jer vjeru cini ili vanjska forma, što predstavlja djelo, ili unutrašnja što predstavlja namjeru. Kaže Imam Ahmed i Šafija: "U ovaj hadis (djela su prema namjeri) ulazi trecina znanja, a razlog toga je što covjek zaraduje djela srcem, jezikom i fizickim organima, a nijjet srcem je jedna od te tri vrste." Takoder, Imam Ahmed kaže: "Islam se temelji na tri hadisa , hadis Omera, r.a.: "Djela se cijene prema nijjetima", hadis Aiše, r.a.: "Ko uvede u Islam ono što nije od njega, bice mu odbijeno", i hadis Nu'mana ibn Bešira: "Halal je jasan i haram je jasan, i izmedu njih su sumnjive stvari…" Mnogi islamski ucenjaci su zapocinjali svoje knjige ovim hadisom da bi sebe i citaoce podstakli na iskrenost i ispravnost nijjeta. Jedan od tih je i Imam Buharija koji je zapoceo svoj "Sahih" ovim hadisom.

POVOD HADISA

Neki hadiski ucenjaci smatraju da je povod hadisa slucaj kada je jedan covjek ucinio hidžru s namjerom da se oženi ženom koja se zvala Ummu Kajs, a za dokaz uzimaju predaju od Ibn Mesu'da, r.a. koju bilježi Taberani u svom djelu "El-Mu'džemul-Kebir" u kojoj stoji: "Medu nama je bio covjek koji je zaprosio ženu po imenu Ummu Kajs, pa ga je odbila dok ne ucini hidžru. On je ucinio hidžru i oženio se njome, pa smo ga zvali Muhadžir Ummu Kajs."

Razlog zbog kojeg ucenjaci hadisa tragaju za povodima jeste što se hadis ne može u potpunosti i ispravno shavatiti bez njegovog povoda.

ISKRENOST I ISPRAVNOST

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "Djela se cijene samo prema namjeri" znace da ce djela biti primljena i nagradena shodno namjeri s kojoj su uradena. Djela mogu biti uradena radi Allaha, dž.š. ili radi nekog drugog. Ako budu uradena radi Allaha, dž.š. bice primljena, a ako budu uradena radi nekog drugog bice odbijena. Nijjet je uglavnom vezan za šerijatska djela kao što su namaz, post, zekat i ostali ibadeti.

Da bi djela bila primljena kod Allaha neophodno je da ispune dva uvjeta. Prvi: da budu uradena sa ihlasom (iskrenim nijjetom), drugi: "da budu u skladu sa Šerijatom. Prvi uvjet potvrduje hadis od Omera, r.a.: "Djela se cijene samo prema namjerama…" a drugi uvjet hadis od Aiše, r.a.: "Ko uvede u ovu našu stvar (Islam) ono što nije od nje, bice mu odbijeno" tj. ako ne bude djelo u skladu s Kur'anom i Sunnetom. Šejtan neprestano nastoji da pokvari covjekov nijjet jer mu time kvari i djelo, a ako mu pokvari djelo, napustio ga je. Za primjer cemo uzeti namaz. Ako covjek klanja s namjerom da ga drugi vide, od svog namaza nema ništa kod Allaha, dž.š. Zbog toga je neophodno da covjek neprestano preispitiva svoj nijjet i to prije svakog djela.

Kaže Sufjan es-Sevri: "Ništa mi nije bilo teže da lijecim od mog nijjeta, jer se nijjet prevrce." Kaže Jusuf ibn Esbat: "Cišcenje nijjeta od onoga što ga kvari teže je covjeku od dugotrajne marljivosti."

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "I svakom pripada samo ono što naumi", upucuju na to da covjek koji ima namjeru da ucini dobro djelo, imace za njega nagradu bez obzira ucinio ga ili ne, ako mu se isprijecio opravdani šerijatski razlog, kao što su bolest, smrt i slicno tome. Ovo potvrduju mnogobrojni hadisi, a u jednom od njih kaže Poslanik , s.a.v.s.: "Covjek kome je Allah dž.š. dao imetak i znanje, pa on radi sa svojim imetkom po znanju i udjeljuje ga tamo gdje je obavezan i covjek kome je Allah dž.š. dao znanje, ali mu nije dao imetak i on govori: "Kada bih imao imetak poput imetka onog covjeka, radio bih sa njim isto što i on," imaju istu nagradu." (Ibn Madže i Ahmed)

Poslanikove, s.a.v.s. rijeci: "A cija hidžra bude radi toga da postigne nešto od dunjaluka, ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je radi onoga za što ju je naumio", upucuju na jedno šerijatsko pravilo koje kaže da ce covjek imati od svoga djela ono što je njime namjeravao i tražio, bez obzira bilo to dobro ili zlo. Kaže Uzvišeni Allah: "Ko želi nagradu na ovome svijetu, dacemo mu je, a ko želi nagradu na Ahiretu, dacemo mu je, i zahvalne cemo sigurno nagraditi." (Prijevod znacenja - Ali 'Imran, 145.) U ovom hadisu Allahov Poslanik navodi kao primjer hidžru, ali je jasno da u ovo pravilo ulaze i sva druga djela. Ispravnost ovih djela zavisi od ispravnosti nijjeta (namjere). Allahov Poslanik, s.a.v.s. ukazuje da se hidžre razlikuju s obzirom na namjeru, pa ko ucini hidžru iz ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, iz želje da nauci Allahovu vjeru i da izvršava njene propise, nakon što to nije bio u mogucnosti, on je istinski muhadžir Allahu i Njegovom Poslaniku. A ko ucini hidžru da bi postigao nešto od dunjaluckih dobara i ljepota, od svoje hidžre ce imati samo ono što je tražio, a na ahiretu nece imati nagrade. Svrha nijjeta je da razdvoji ibadete od obicaja, naprimjer: "Suzdržavanje od jela i pica može biti s namjerom uljepšavanja covjekovog tijela ili zbog nemoci da jede, a može biti i zbog ostavljanja prohtjeva radi Allaha dž.š.. Zbog toga je za šerijatski post (radi Allaha dž.š.) potreban nijjet da ga razdvoji od obicnog gladovanja kojim se ne želi Allahovo zadovoljstvo.

IZGOVARANJE NIJJETA

Izgovaranje nijjeta jezikom je novotarija i pokudeno djelo, zbog toga što nema šerijatske osnove ni u Kur'anu ni u sunnetu, i zbog toga što je osnova u ibadetima zabrana, tj. covjeku nije dozvoljeno da cini bilo kakav ibadet, ako za njega ne postoji naredba u Kur'anu ili sunnetu. Kaže Džemaludin, Sulejman ibn Omer eš-Šafi: "Izgovaranje nijjeta naglas i ucenje naglas za imamom nije od sunneta, nego je pokudeno djelo, a ako se time ometaju klanjaci, onda je haram. Ko kaže da je izgovaranje nijjeta od sunneta, pogriješio je, i nije dozvoljeno ni njemu ni bilo kom drugom da govori o Allahovoj veri bez znanja (El-Ea'lam, 3/194.)

Kaže Alaudin el-Afan: "Dizanje glasa pri nijjetu uz ometanje klanjaca je zabranjeno po jednoglasnom stavu uleme (idžma'u), a ako ne ometa klanjace, onda je novotarija. Ako time namjerava da ga vide i cuju ljudi, onda je zabranjeno iz dva razloga i spada u veliki grijeh (…) Izgovaranje nijjeta jezikom nije prenešeno ni od Allahovog Poslanika niti od njegovih ashaba, niti od islamskih ucenjaka koji ga slijede" (Medžmeatu Er-Resail-El-Kubra 1/254.)

ZA TROŠENJE NA SVOJU PORODICU IMA NAGRADA

Kod ucenjaka usuli-fikha mubah (dozvoljena stvar) je ono za što pocinilac nece biti ni nagraden ni kažnjen, medutim ako dozvoljeno djelo bude propraceno dobrim nijjetom, tada pocinilac ima nagradu za to djelo. Tako, onaj ko jede i pije s namjerom da ojaca za ibadete, ima za to nagradu, kao i onaj ko privreduje da ne bi prosio i tražio od ljudi vec da troši na svoju porodicu.

Kaže Sujuti: "Od najboljih dokaza onih koji smatraju da covjek ima nagradu i za dozvoljena djela i obicaje ako su popracena dobrim nijjetom, su rijeci Poslanika, s.a.v.s." i svakome pripada samo ono što je namjerio." Ako pocinilac tim djelom namjerava da se duhovno približi Allahu, ima nagradu, a ako ne namjerava, onda nema nagrade"(Šerh Sujuti ala Nesai).

Drugi dokaz su, takoder, rijeci Allahovog Poslanika: "… Allahov Poslanice" -pitaše- "Ako neko od nas izvršava svoju prirodnu potrebu (odnos sa ženom), imali za to nagradu? Rece: "Šta mislite ako bi ispunio potrebu na nedozvoljen nacin, zar ne bi za to imao grijeh? Isto tako, ako je ispuni na halal nacin, imace nagradu." (Muslim i Ahmed).

Medutim, dozvoljena djela i postupci (jedenje, stajanje, oblacenje i slicno), nisu u osnovi djela pokornosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s. nije dozvolio Ebu Israilu da stoji na suncu. Upitao je o razlogu njegovog stajanja, pa mu rekoše: "To je Ebu Israil, zavjetovao se da ce stajati, i da nece stajati i skloniti se u hlad i da ce postiti i da nece govoriti. Na to Poslanik, s.a.v.s. rece: "Naredite mu da govori i neka se skloni u hlad i neka sjedne i neka dovrši post." (Buharija)

U hadisu "Djela su prema namjerama" je dokaz da nijjet ulazi u iman, jer je nijjet djelo srca, a iman (vjerovanje) kod ehli sunneta je; potvrdivanje srcem, izgovaranje jezikom i potvrda djelom.

2). U hadisu je, takoder, pouka za muslimana da se prije svakog djela upozna o propisu za to djelo: Da li ima osnove u Šerijatu ili ne, da li je vadžib ili mustehab?, jer ako djelo nije popraceno nijjetom, ne koristi.

3). Hadis upucuje da je nijjet uvjet u djelima pokornosti, jer ona djela koja su ucinjena bez nijjeta, nece biti primljena.